"Nemam pojma", mogao bi da glasi naš odgovor. Ili: "Odgovor na to valjda ne može niko dati!" Pa ipak, teško je zamisliti da živimo u/na svijetu, a da se bar ne upitamo odakle taj svijet dolazi. Naravno, danas znamo da je svijet (naša planeta Zemlja) samo jedna mala planeta u ogromnom svemiru. Ali odakle dolazi svemir?

Kada bi sebi odgovorili da je svemir oduvijek tu, onda ne bi trebali tražiti odgovor odakle on dolazi. No, da li može išta biti vječno tj. oduvijek? Teško da to sebi i pretpostavti možemo. Sve što postoji mora imati svoj početak. Znači: I svemir je morao iz nečega nastati. A, ako je svemir nastao iz nečega, onda to nešto je takođe moralo nastati iz/od nečega. No, iz nule, odnosno ništa, je moralo nastati nekad i to nešto. Ali, da li je to uopšte moguće? Zar nam i ta pretpostavka nije takođe nemoguća kao i pretpostavka da svijet postoji oduvijek?

Na predavanjima, tj. časovima religije smo saznali da Bog je stvorio svijet. Hmm,... ok. To bi bio najjednostavniji i najlakši odgovor za nastanak svemira i svijeta. A, Bog? Zar se niste nikada upitali odakle dolazi Bog? Da li je on sam sebe stvorio iz ničega ? I to teško možemo zamisliti. Iako Bog može skoro sve stvoriti, teško da je i sebe stvorio prije nego je počeo egzistirati. Naravno, mogli bi odgovoriti da je Bog oduvijek i zauvijek. Ali, isto to smo pokušali reći i za svemir, pa odbacili taj navod... jer nam je logično bilo da sve, što postoji, mora imati svoj početak.

Izvori: Michael Wittschier; "Abenteuer Philosophie", Wilhelm Weischedel; "Die philosophische Hintertreppe", Jostein Gaarder; "Sofies verden", Ralf Ludwig; "Die Vorsokratiker", Volker Spierling; "Kleine Geschichte der Philosophie", Max Horten; "Die Hauptlehren des Averroes", Abu-Hamid Muhamed al Gazali; "Spas iz zablude", Jameleddine ben Abdeljelil; "Die rationale Tendenz bei Averroes (Ibn Rushd) und Maimonides (Ibn Maimun)".