Posmrtni ostaci prvih ljudi sadrže dokaze da su postojali pokušaji njihova liječenja. Najšokantniji takvi primjeri su lobanje s probušenim ili urezanim rupama. Postupak bušenja tih rupa se naziva trepanacija. Svrha rupa je možda bila da se omogući da bolest (ili i zao duh) izađe.

Trepanirane lobanje nadjene su u Evropi i Južnoj Americi. Neke od njih pokazuju znakove da su izrezani rubovi kosti zarasli, što znači da je pacijent živio još neko vrijeme nakon trepanacije. A, kod nekih su lobanje trepanirane u više navrata.

Liječenje ljekovitim biljem se takodjer primjenuje od najranijih vremena. Takvo liječenje možemo vidjeti i kod čimpanzi. Oni katkad žvaču ljekovito bilje koje nije dio njihove uobičajene prehrane, a kada boluju. Na ostatke ljekovitog bilja arheolozi nailaze i pradavnim grobovima, kao i u grobovima neandertalaca. Iako su praistorijski narodi vjerovatno obolijevali od mnogobrojnih bolesti, oni nisu imali problema sa zarazama kao u kasnijim stoljećima drevnih civilizacija. Naime, živjeli su u malim skupinama i jednostavno nije bilo dovoljno ljudi kako bi se bolesti brzo proširile.

Oko 3.000 godina p.n.e. ljudi su počeli živjeti u velikim gradovima kao što je Babilon, i otprilike tada su se pojavile epidemije zaraznih bolesti od kojih se mnoge spominju i u drevnim spisima. Oko 1.700 godina p.n.e babilonski su lječnici morali pratiti i poštivati cijeli niz zakona. Ti zakoni su zapisani u Hamurabijevu zakoniku. Praksa je bila da se žrtvuju životinje i da se na temelju njihovih organa nastoji predvidjeti hoće li pacijent umrijeti.

Stari Egipćani su ostavili precizne spise koji opisuju čitav niz medicinskih postupaka i lijekova. Njihovi liječnici su se počeli specijalizirati za liječenje pojedinih organa ili bolesti. Egipćani su vjerovali da u tijelo uvleče duhovi i prouzrokuju bolesti, a operacijama su namještali slomljene kosti i šivali su rane. Medjutim, vrlo su se malo zanimali za anatomiju unutrašnjih organa i za način na koji funkcioniše ljudsko tijelo. To iznenadjuje, jer su o tome zacijelo dosta znali zahvaljujući svom zanimanju za mumificiranje (očuvanje) tijela mrtvih. Najveći dio egipatske medicine se temeljio na ljekovitom travama.