Postoji li vječna istina?

Karl Popper rođen je 28. Jula 1902. godine. Već u mladim godinama rado je vodio diskusije o Bogu i svijetu sa svojim ocem, te je obožavao i koristiti se kućnom bibliotekom. Otac mu je bio imućan i priznat pravnik. No, sa izbijanjem prvog svjetskog rata porodica Popper osiromašuje, i Karl mora zbog financijskih poteškoća da napusti svoje školovanje u gimnaziji. Zaposlio se je, i postao je vatreni socijalista.

15. Juna 1919 učestvovao je zajedno s drugim radnicima na demonstraciji protiv nepravde i bijede. Policija je pucala u demonstrante - deset je ubijeno i preko osamdeset ranjeno. Karl se zgražavao nad silom koju je država koristila da bi ugušila demonstracije, ali i nad vođama demonstracija koji su svjesno uzeli u obzir pogibiju demonstranata zarad političkih ciljeva. U znak protesta napustio je radnički pokret.

Ponovo se okušao u školovanju i maturirao je. Nakon mature je počeo zanat stolarstva ali i istovremeno je pohađao studije za nastavnika. Dvije godine kasnije, oboje je uspješno završio. Zatim se upisao na studij pedagogije, i počeo se zanimati za filozofiju. 1930. godine se oženio, a samo četiri godine kasnije je objavio svoje prvo veliko djelo "Logika istraživanja" (Logik der Forschung).

U njemu je naveo svoju skepsu o konačnosti i vječnosti znanja. Smatrao je da sva znanja vrijede kao istine onoliko dugo dok se ne ponište. Ili drugačije rečeno: Smatrao je da konačno znanje, tj. vječna istina ne postoji. Odbijao je zahtjev da se neka hipoteza mora empirijski verificirati da bi se mogla odrediti njena vrijednost, jer je to (empirijsku verifikaciju) smatrao nemogućim. Umjesto toga predlagao je uslov mogućnosti falsifikacije (poništavanja). Smatrao je da vrijednost neke hipoteze određuje odgovor na pitanje da li ona može biti empirijski falsificirana (poništena).

Njegovu filozofiju označavamo kao "kritični racionalizam", a nastala je kao reakcija na osnovne postavke neopozitivističke filozofije u dobu velikih promjena (20. stoljeće). U dobu kada su carevine propadale i Newton-ovi prirodni zakoni bili uzdrmani od fizičara kao što su Einstein i Haisenberg. Karlov odgovor i reakcija na to: "To je sasvim normalno, jer mi niti možemo posjedovati niti posjedujemo konačno znanje iliti vječnu istinu."

Zbog nadolazeće opasnosti od fašizma, Popper 1937. emigrira na Novi Zeland i do 1945. na Canterbury University Collegeu predaje filozofiju. 1944. godine objavljuje svoju drugu knjigu "Otvoreno društvo i njegovi neprijatelji" (Die offene Geselschaft und ihre Feinde" na engleskom jeziku. U njoj stavlja pod upitnik sve političke ideologije, jer smatra da nasilno žele sprovesti idealno društvo. "Pokušaj da na zemlji se stvori nebo, dovodi do pakla.", bilo je njegovo ubjeđenje.

1946 se vraća natrag u Evropu, u London. Tu biva profesor filozofije, te logike i naučnog učenja metodike. Sva njegova djela, a bilo ih je jako mnogo, plediraju za zdravu skepsu naspram "vječnih istina". Umro je 17. septembra 1994. godine u Londonu.

O religijama se je rijetko izjašnjavao. 1969. godine je sebe predstavio agnostikom, odbacujući za sebe prihvatljivost učenja monoteističkih religija. Mnogo češće je isticao svoje simpatiziranje humanizmu. Bio je član internacionalne akademije humanizma.