Bog je (pr)oduhovljena vječnost

Rođen je 1548 u Nola, blizu Napulja. Otac Giovanni odgajao ga je u slobodarskom duhu. Na univerzitetu u Napulju je 1562. godine studirao logiku i dijalektiku. Tri godine kasnije odlučio je da se zaredi za dominikanca - i pokajao se.

Već 1567. godine, tada je imao samo 19 godina, skinuo je sve slike svetaca koje je imao u sobi. Kao razlog tom činu naveo je želju da želi samo križ da štuje. Prešutio je da štovanje svetaca smatra besmislenim, kao i vjeru u sveto trojstvo. Tada su to bila opasna mišljenja. Naime, rimo-katolička Crkva se je borila svim svojim sredstvima protiv otuđenika koje je smatrala hereticima, a prednost u toj borbi je davala inkviziciji.

1572. godine je određen da pohađa teološki fakultet u Napulju, da bi učvrstio svoju vjeru. Rezultat je bio suprotan. Željan znanja, posvetio se je djelima neoplatoničara i razvio je vlastito mišljenje o smislu života. Takođe je proučavao djela Kopernika i prihvatio je ideju da je Sunce centar našeg planetarnog sistema. Pošto svoje ubjeđenje nije krio, zaprijetili su mu sa tužbom zbog hereze. Odrekao se je zaređenja dominikanaca - tada nečuven korak - i dao se u bjekstvo.

U Ženevu je dospjeo 1578. godine. Tu je započeo studij i priključio se Kalvinistima. No, nakon objave satiričnog djela o jednom od svojih profesora, završio je u zatvoru. Pri prvoj prilici je pobjegao, ovaj put u Francusku. 1581. godine stigao je u Paris, i stekao je slavu zarad neobičnog talenta: Imao je izvanredno pamćenje s kojim je očarao i kralja Henrija III. Od istog je dobio mogućnost da podučava na Collège de Cambrai.

Dvije godine kasnije, nemirni duh Giordana je žudio za daljnjim putovanjem. Preporuka kralja mu je otvorila vrata univerziteta u Oxford-u. U svojem djelu "La cena de le ceneri" kritikovao je Kopernika. Složio se je s tvrdnjom da Zemlja, kao i ostale planete, kruži oko Sunca, ali se protivio mišljenju da je sistem našeg Sunca opkoljen sferom zvijezda stajaćica. Giordano je u svim zvijezdama vidio sunca koja imaju svoje planete nastanjene živim bićima baš kao i naša Zemlja. Također je istakao da Zemlja i naše Sunce nisu središnja kozmička tijela. A, smatrao je i da naš sunčev sistem ima više planeta negoli sedam, koliko ih se je do tada poznavalo. No, pošto je u istom djelu kritikovao i svoje profesore, morao se je opet seliti - u London.

U Londonu je boravio dvije godine. Tu je i napisao svoje najvažnije djelo: "O uzroku, principu i o Jednom" (De la causa, principio et uno). U njemu se protivio crkvenom učenju da Bog egzistira van našeg svijeta. Giordano je cijeli svijet smatrao božanstvenim. Ono što mi oslovljavamo Bogom je, prema njemu, (pr)oduhovljena vječnost. Smatrao je da čovjek ima zadatak da zakone čudoređa (morala) sam otkriva, te da (pr)oduhovljena vječnost ne može biti uništena smrću, jer svi njeni dijelovi (npr. životinje, ljudi itd.) su nedjeljive jedinice našeg svijeta.

1591. godine prihvata poziv patricija Monceniga i vraća se u Italiju. Prijavio se je na natječaj za podučavanje matematike na univerzitetu u Padua, ali je slobodno mjesto dobio Galileo Galilei. Samo godinu dana kasnije Monceniga ga denucira Papinskoj inkviziciji, te biva uhapšen i 1593. godine prebačen u Rim. Razlozi denuciranju još uvijek nisu sasvim poznati.

Sedam godina boravi u zatvoru. Tu biva izložen mučenju: bakljama mu spaljivaju genitalije, kliještima čupaju nokte na rukama i nogama. Za svo to vrijeme, kardinal Robert Bellarmin skuplja dokaze i izjave svjedoka koji bi potvrdili Giordani-ovu herezu. 17. februara 1600. godine, Giordano Bruno je spaljen na lomači, a sva njegova djela stavljena na Index (zabranjena). 11 godina kasnije će isti kardinal pokrenuti i krivični postupak protiv Galileo Galilei-a.

Skoro 300 godina kasnije, na trgu Campo ti Fori (gdje je bio spaljen) bit će otkriven spomenik u čast Giordani-a Bruno. Papa Leo XIII će se oglasiti tim povodom javnim pismom, koji će biti poslušno pročitano u svim crkvama. U svojem obraćanju javnosti, Papa Leo XIII proglašava Giordani-a "bezobzirnim materijalistom i ateistom, koji je bio intolerantni egoista što se suprostavljao ispravnom učenju Crkve te postao heretik i otuđenik Bogu."

Samo zahvaljujući internacionalnom protestu spriječeno je otklanjanje spomenika. 1930. godine kardinal Bellarmin je proglašen svetim.