|
 Krenuvši iz Norveške i Danske, Vikinzi su postali zastrašujuća sila koja je vladala sjevernim morima, od Atlantskog okeana do Crnog mora. U zapisima iz tog doba, opisani su kao okrutni ratnici koji su pljačkali gradove i nemilosrdno ubijali stanovništvo istih. Rijetki su bili gradovi koji su uspjeli odbraniti se njihovim napadima.
Naziv "Vikinzi" znači "ljudi iz zaljeva", a došli su iz nizina i skandinavskih fjordova sa sjevera Evrope. Iako ih prati zao glas zbog njihove okrutnosti, bili su to vješti brodograditelji, mornari, graditelji i obrtnici. Imali su bogatu tradiciju mitova i legendi, a imali su i pošten sustav pravila premo kojima je njihov narod živio. Takođe su i kao ratnici bili jako cijenjeni, te su često bili iznajmljivani kao tjelohranitelji vladarima i kao elitne jedinice. Među Vikinzima su postojala tri staleža: robovi, koji su obavljali većinu poslova, slobodnjaci i plemići, koji su bili vladari. Iako su bili vladari, plemići su morali poštivati zakone koje je donosila mjesna skupština (thing) u kojoj su slobodnjaci mogli raspravljati o tim zakonima.  Vikinzi su se koristili pismom koje se temeljilo na runama koje su obično bile urezane u koru stabla ili uklesane u kamene ploče. Kalendari, računi, pa čak i ljubavne poruke ispisivali su runskim pismom. Oko 790. godine skupine Vikinga su počele odlaziti iz svoje domovine, otiskujući se brodovima na pučinu. Do danas se ne zna zašto su to činili. Neki povjesničari tvrde da je prenapućenost zemlje natjerala mlađe sinovi koji nisu naslijeđivali od očeva da krenu na takva putovanja. No, postoji i teorija koja tvrdi da je klima u to doba bivala sve hladnija, pa su žetve često podbacivale, tako da su ljudi morali da krenu u potragu za novim izvorima hrane.
Vikinzi iz Norveške i Danske su plovili preko Sjevernog mora u pljačkaške pohode na Britaniju, Irsku i sjevernu Francusku. Preko sjevernog Atlantika smjelo su doplovili do Islanda, Grenlanda i istočne obale Sjeverne Amerike. Vikinzi iz Švedske, međutim, više su voljeli trgovati s drugim zemljama nego ih osvajati. Plovili su na istok, preko Baltičkog mora i ruskim rijekama do Crnog mora i Sredozemlja. Čak su stigli i do Bagdada na rijeci Tigrisu u današnjem Iraku.  Kolonijalisti na Grenlandu čuli su priče o ravničarskoj zemlji na zapadu, prekrivenoj šumom. Leif Erikson je godine 992. najvjerovatnije otkrio Baffinov otok na području kanadskog Arktika. Zatim je zaplovio prema jugu pokraj Labradora i Newfoundlanda u istočnoj Kanadi, i stigao je do mjesta koje je prozvao Vinland, "zemljom vina" jer je ondje pronašao mnoštvo grmova i šumskog voća. Neki povjesničari smatraju da je možda stigao i do Rhode Island-a (današnji SAD).
U početku su Vikinzi pljačali zemlje koje su posvećivali, odnoseći sa sobom ratni plijen. Ali postupno su počeli zasnivati trgovačke ispostave u mjestima kao što su Dublin u Irskoj, ili Kijev u Ukrajini. Ubrzo su počeli vječavati se mjesnim djevojkama i živjeti mirnijim životom. Mnogi od njih obratili su se na kršćanstvo i bio je to kraj vikinških pljačaških pohoda. Današnji Rusi su svoje ime dobili prema vikinškom plemenu "Rus" iz Švedske. Prvom ruskom kralju je djed bio švedski Viking.
|
