Hiljadama godina ljudi su upotrebljavali snagu vjetra, vode, životinja ili i vlastitih mišića. A onda, u 18. stoljeću, čovjek je izumio prve parne strojeve koje su mu pružili goleme količine pouzdane snage koju je mogao nadzirati. Zamisao da se para upotrijebi kao pogonsko sredstvo potječe još iz 1. stoljeća, a smislio ju je u Egiptu starogrčki matematičar Heron iz Aleksandrije. Međutim, tek u 18. stoljeću su čovjeku parni strojevi postali interesantni za upotrebu. Većina parnih strojeva, uključujući i one koje je napravio James Watt, bili su nepokretni i stvarali su energiju za strojeve i crpke u tvornicama i rudnicima.

A onda je 1769. godine francuski vojni inžinjer imenom Nicolas Joseph Cugnot (1725.-1804.) sagradio golema kola s tri točka koja su se, tjerana parnim strojem, kretala brzinom hoda. Problem pri upotrebi pare za pokretanje takvih vozila bio je u tome što su parni strojevi bili nevjerovatno teški. Međutim, težina na brodovima nije bila problem. Francuski plemić, markiz Claude de Jouffroy d`Abbans je 1783. godine izgradio golemi parobrod koji je zaplovio uzvodno rijekom Saone kod Lyona u Francuskoj, a nakon 15 minuta brod se raspao od vibracija izazvanih radom parnog stroja. Četiri godine kasnije je američki izumitelj John Fitch izgradio prvi uspješan parobrod sa strojem koji je pokretao niz lopatica sa obiju strana broda. 1790. godine on je osnovao prvu parobrodsku tvrtku na svijetu.

Parobrod je pravu slavu stekao tek 1807. godine kada je američki inžinjer Robert Fulton (1765.-1831.) sagradio prve uspješne putničke parobrode koji su plovili od New York-a do Albanyja prevozeći ljude uzvodno rijekom Hudson. Fultonovi su parobrodi ovu razdaljinu prevaljivali za manje od jednog dana, dok su prije jedrenjaci plovili četiri dana.

Tri godine ranije kornvalski inžinjer Richard Trevithick dokazao je da se teška parna vozila ili lokomotive lakše kreću po tračnicama. 1804. godine on je naložio kotao prve željezničke lokomotive na svijetu u željezari u Pendarrenu u Walesu. No, ni tračnice nisu riješile odmah problem jer je Trevithick-ova lokomotiva pod sobom slomila tračnice od lijevanog željeza. Tračnice od lijevanog željeza uskoro su zamijenjena onima od kovanog željeza, a poslije i čeličnim tračnicama koje su mogle podnijeti još veća opterećenja. Samo 15 godina kasnije Engleska je bila prošarana željezničkim prugama po kojima su vlakove vukle parne lokomotive. Započelo je doba putovanja na parni pogon.

Prvi putnički vlakovi

Prve su parne lokomotive bile napravljene kako bi vukle rudarske vagone. 1825. godine su George i Robert Stephenson (otac i sin), vozili prvi putnički vlak od Darlingtona do Stocktona na sjeveru Engleske. Toga dana je više od 450 putnika putovalo u otvorenim vagonima vlaka što ga je vukla lokomotiva nazvana "Active" (kasnije preimenovana u "Locomotion"), a udaljenost od 13 kilometara vlak je prešao za samo 30 minuta.
Željeznička pruga izmeðu Liverpoola i Manchestera, duga 64 kilometra koja je otvorena 1830. godine, bila je prva prava putnička željeznička linija. Na dan otvorenja ministar unutarnjih poslova William Huskinsson smrtno je stradao pod kotačima lokomotive.