Statistike obožavaju koristiti se "srednjom ocjenom", odnosno prosjekom. Na taj način mi možemo saznati kolika je prosječna plata u državi u kojoj živimo. Ili, prosječni konzum cigareta, prosjek saobraćajnih nesreća u mjesecu Junu, prosječnu dužinu trajanja seksualnog akta, itd. Statistike su odlična stvar, zar ne?

Prosjek se dobiva izračunavanjem "srednje ocjene". Princip koji se najčešće koristi i koji nazivamo aritmetična računica, je slijedeći: U jednoj firmi je zapošljeno šest radnika. Troje od njih imaju po 2.000, a troje po 4.000 euro kao plaću. Kada zbir njihovih plaća (18.000 euro) podijelomo sa brojem radnika (6), onda dobivamo 3.000 euro kao prosječnu plaću u toj firmi (18.000 : 6 = 3.000).

Ali, šta ako u toj firmi dva radnika imaju po 7.000 euro kao plaću, a ostala četvorica samo po 1.000? Ili, ako jedan radnik ima 17.500 euro, a ostalih pet radnika samo po 100 euro?

I tada nam ta računica kazuje da je prosječna plaća u toj firmi 3.000 euro. Zbir plaća kao i broj radnika nije promijenjen. Jedna takva računska operacija je tačna i istinita, ali ipak ne oslikava realnost. Problem je u tome što se pri toj računici ne uzima u obzir odnos pojedinih brojeva sa prosjekom. Ili drugačije: U obzir se ne uzima razlika izmedju pojedinačnih brojeva i "srednje ocjene", tj. prosjeka. Pri aritmetičnoj računici takvo što ne igra ulogu.

Prosjek možemo i na drugačiji način izvesti: medianom. Pri median načinu pronalaska prosjeka nije potrebno ni računati. Naime, u jednom redu napišemo sve brojeve u rastućem redoslijedu, i onda tražimo sredinu tog reda. Poslužimo se jednostavnim primjerom:

Troje djece dobiva džeparac. Jednom djetetu dajemo 5, drugom 6, i trećem 7 euro. U tom slučaju nam red izgleda ovako: 5, 6, 7. Šestica je u sredini, i prema medianovom načinu pronalaska prosjeka, mi dobivamo 6 euro kao prosječnu visinu koju ta djeca kao džeparac dobivaju.

Pri parnom broju u redu (recimo 5,6,7,9) dozvoljeno je uzeti jedan od dva srednja broja. Dakle, 6 ili 7. Takođe je dozvoljeno kod ta dva broja izvesti i njihovu aritmetičnu sredinu. Prednost mediana nad aritmetičnom računicom je što veliki ispadi brojeva ne utječu mnogo pri dobivanju "srednje ocjene", tj. prosjeka.

Recimo da jedno dijete dobiva 70 eura kao džeparac, a kod ostalo dvoje ostaje 5 i 6 eura. Tada nam medianov red izgleda ovako: 5,6,70. Srednja ocjena nam je još uvijek 6 euro. Kod aritmetične računice bi srednja ocjena bila 27 euro! (5+6+70=81, 81:3=27)

Ako neko želi dokazati da u jednoj firmi radnici imaju malu platu, onda mu je lakše da se posluži načinom mediana. Ako uzmemo primjer firme sa šest radnika koju smo već koristili kao primjer, tada je to posebno očito: Dakle, jedan radnik ima plaću od 17.500 euro, a ostalih 5 radnika samo po 100 euro. Korištenjem median načina prosjek plaće je 100 euro. (100, 100, 100, 100, 100, 17.500)

Suprotno tome, aritmetična računica navodi 3.000 euro kao prosječnu plaću. (zbir plaća je 18.000 podijeljeno na 6 radnika, jednako je 3.000) Tom metodom se može koristiti onaj što želi prosječnu plaću u toj firmi prikazati kao solidnom. Razlika kod oba načina dolaska do prosjeka je 2.900 euro - a, obje računice su statistički valjano izvedene.

Znači, statistikom je valjano i računski tačno, moguće manipulirati ishod u svoju korist. Kao primjer navedimo navod da su stranci u jednoj državi, iako mala skupina, proporcionalno posebno skloni činjenju krivičnih djela. Brojevi i računice nam mogu biti besprijekorne, ali mi ne moramo navoditi da smo pri izradi statistike pod strancem ubrajali i koristili se brojkama turista, osobama u tranzitu, ilegalcima, i osobama što su ušli u zemlju samo radi počinjenja krivičnog djela (npr. kradljivci). Ili, da smo se u statistici koristili i brojkama o krivičnim djelima koje je moguće prekršiti samo ako si stranac u nekoj državi (npr. ogriješiti se o boravnišnim ili viza odredbama, ili o azilantskim i sl.).

Statistikom je takođje moguće varanje i zabluđivanje. Kao primjer tome spomenimo statistike koje se koriste sa dvije (ili više) paralela što su činjenice, i iz kojih se izvodi zaključak o kauzalitetu (uzročnosti) jedne prema drugoj. Jedan običan primjer: